tusnica

Sa znatiželjnom su mnogi članovi Kluba očekivali izlet na Tušnicu u Bosni i Hercegovini.
Stariji članovi bili su ranijih godina i ostala im je u lijepom sjećanju, a novi članovi pohodili su je prvi put.
Onako drugačija od dalmatinskih planina i krša, sva travnata i puna proplanka, nešto je posebno. Kad u vidokrug još stane Buško jezero, jezero Mandek i sve okolne planine, treba se bezbroj puta okrenuti oko sebe, da bi se u svemu moglo uživati.
Na izlet je došlo pedeset planinara iz Planinarskog kluba Split, HPD Mosor, Malačke, Kozjaka, te mnogi ljubitelji prirode.
Iz Splita smo krenuli u 6,30. Uz kašnjenje radi carinskih formalnosti, na graničnom prijelazu Kamensko, u Prisoju smo bili oko 10 sati. Tamo su nas dočekali planinari Planinarskog kluba "Cincar" iz Livna i planinari iz Tomislavgrada. Sakupilo nas se je oko osamdesetak. Krenuli smo iz Stipanjića, mjesta na 900 metara nadmorske visine.
Već na samom početku, velika grupa se je rasula, a tako je bilo i za vrijeme cijelog pohoda. Planinarilo se je u više grupa.
Sve ono lijepo što nam je taj izlet mogao priuštiti, bilo je ometeno jakim vjetrom. Bura je nemilosrdno puhala. Nasmrzavali smo se, samo tako! Vjetar nas je nosio i raznosio. Neke laganije planinarke, ostale su na nogama zahvaljujući čvrstom pridržavanju za naše stabilnije kolege.
Na području Vitrenik, ne samo što je nesnosno puhalo, već je bilo i snijega, koji onako polu sleđen, na kosim obroncima, nije bio baš ugodan za gaženje.
Na vrh smo stigli oko 12 sati. Prilike za zaustavljanje i neko jelo bilo je jako malo. Nastavili smo spuštati se prema Golinjevu. Vjetar je s druge strane bio nešto blaži, pa smo mogli i uživati u pogledu naokolo.
Najimpresivnija je bila impozantna Čvrsnica u daljini, i Vran. Cijelo vrijeme nam je u pogledu bio Konj, najviši vrh Kamešnice, sav pod snijegom, a u daljini Troglav.
S druge strane, u daljini smo vidjeli Biokovo, sa snježnim Jurom, za kojeg smo na radiju za vrijeme vožnje čuli, da je obavijen snježnim pahuljama.
Prvi plavo ljubičasti cvijetovi stidljivo su provirivali iz sasušene i spaljene trave, pa smo se sa sjetom prisjetili onih divnih proljeća, kad smo uživali u encijanima i ljiljanima ovih pomalo tužnih, zimskih proplanaka.
Sakupljanje u autobus u Golinjevu, trajalo je malo duže. Neki su tek tada ručali, neki su se tek tada zgrijali, ali svi smo bili ispunjeni dojmovima, sa tako hladnog i interesantnog pohoda.

Napisala: Gordana Burica

Fotografije i komentari: Radovan kečkemet