Delegacija Planinarskog kluba Split pohodila je 8. međunarodni susret penjača "Mammut Big
Wall Speed Climbing - Paklenica 2007." Odnosno, brzinsko penjanje velikih stijena. Tijekom natjecanja upriličena su i različita predavanja vezana uz "big wall". Od tih predavanja ja sam stigla na kraj predstavljanja djevojaka koje se spremaju na prvu hrvatsku žensku himalajsku ekspediciju na Cho Oyu. Djevojaka ima puno, priča se da opadaju (najprije ih je bilo 19 u ekipi, sad 17), novce je teško skupiti, a predstoji im i naporan trening. Nakon prekrasnih Hrvatica na red je došlo predavanje kolege Slovenca koji se hvalio svakojakim alpinističkim pothvatima, ali ne znam kojim jer je govorio sve na Slovenski, kojeg ne pričam, a na žalost ne priča ga ni većina publike pa se društvo raspalo. Do kraja predavanja su ostali samo ljudi koji su prepristojni da bi zbrisali s predavanja te oni koji su zaspali na stolicama.
Održao se i sajam penjačke opreme. Taj sajam su u biti dva štanda, jedan od Iglu Športa, drugi od Mammuta. Iglu je na sve proizvode davao 15% popusta. Mammut je navodno isto davao popust, ali je svejedno u njih sve bilo preskupo. Imaju jedan karabiner koji košta 254 kn.
Na natjecanje su se mogle prijaviti dvočlane ekipe, a natjecatelji su trebali imati više od 18 godina te potpisati izjavu da u natjecanju sudjeluju na vlastitu odgovornost. Žene su penjale prve (nedjelja u 10 h), a dečki par sati kasnije kad je sunce već debelo bilo na nebu. Naša članica Irena Palošek Vrsalović natjecala se u paru s Tamarom Zulim (HPD Mosor) i njih dvije su osvojile drugo mjesto. U ženskoj konkurenciji natjecale su se tri ženske naveze, dok ih je u muškoj konkurenciji bilo čak četiri. Četvta muška naveza bila je bratstvo-i-jedinstvo kombinacija jednoga iz Slovenije i drugoga iz BIH. Ostale tri naveze iz Varaždina. Eto, da nije Varaždina, ostala bi Paklenica skoro bez muških natjecatelja.
Pobjednice u ženskom natjecanju su bile Sunčica Hraščanec i Biljana Težak (nisu iz Splita), a među dečkima Perica i Jurica Levatić iz Varaždina (bit će Čačić na njih ponosan - možda im i sponzor postane).
Da bi to sve prošlo u savršenom redu pobrinula su se čak tri člana Upravnog odbora našeg kluba (Anamaria Marović, Željko Matošić, LP) koja su budno pazila na Irenu dok je penjala. Željko je u Paklenicu doveo suprugu, najmlađu kćer i maltezera Roka. Roko se, kruže glasine, dobro proveo. A Željko je ambiciozno savladavao sve penjačke izazove koje Paklenica nudi. Anamaria i ja smo pola dana ležale na travi i čekale BASE jump. Kad je padobranac napokon skočio, vidjeli smo ga tri ipo sekunde. A neš ti gušta.
Prvi put sam bila u Paklenici na ovom događaju i mogu vam reć da to i nije nešto posebno. Ako niste bili, niste puno ni propustili. Nema baš puno natjecatelja, popust na opremu i nije baš nešto da bi za njega do Paklenice potegli, a Slovenci na predavanjima pričaju Slovenski. Ako vam se baš ide dogodine, otiđite, ali svakako u nekom dobrom društvu jer vas organizatori baš i neće puno zabavit svojim programom.
Livia Puljak
